Dolazeći do teme muslimanske molitve, pravoslavna osoba ulazi u područje, od kojih će ga mnoge komponente dovesti do ozbiljne zbunjenosti. Unatoč uobičajenom nazivu ovog aspekta vjerskih propisa, pravoslavna molitva nema gotovo ništa zajedničko s muslimanskom molitvom, osim možda zajedničke terminologije (Bog, pokajanje, blagost, poniznost itd.), kao i činjenice da, kao pravoslavci, muslimani smatraju njegovo ispunjavanje nužnim i svrstavaju ga u obavezna (farz) djela.
Molitva (salat) u islamu je jedna od pet najvažnijih dužnosti za muslimane. Kur'an ga čak naziva "osnovom islamskih obreda" (K.2:153). Štoviše, prema Kur'anu, čišćenje čovjekova srca ovisi o ispravnom obavljanju vanjske strane namaza: “Klanjaj se svome Gospodaru određenim radnjama i obredima. I imat ćete čista srca puna poštovanja” (K. 2). Šerijat revno prati točno obavljanje molitvenog rituala od strane vjernika. (Iz daljnjeg će postati jasno da nije ni revnosno prema razumu). Nikakve prepreke: prirodno-klimatske, obiteljske, industrijske – ne mogu odvratiti “pravovjerne” od ispunjenja ove velike dužnosti. Zanimljivo je odmah primijetiti da muslimani molitvenu obavezu doživljavaju upravo kao dužnost, kao naredbu odozgo, na koju nema žalbe. Kao što će se sada vidjeti, musliman za vrijeme namaza razmišlja o nečem sasvim drugom – kako da ne posumnja, odnosno da ne povrijedi bilo koju radnju i položaj tijela, zbog čega će se njegov namaz smatrati neispravnim, a njegov dužnost neispunjena.
Kao što je gore spomenuto, tek nakon pravilno obavljenog abdesta čovjek može početi klanjati, inače će mu namaz biti poništen. “Prenosi se od riječi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: “Dova oskvrnjenom neće biti primljena dok se ne abdesti” (El-Buhari)” [1]. Polazeći na molitvu, musliman se mora suzdržavati od zabranjene hrane i pića, griješnih djela, mora biti svjestan sebe pred Bogom i osjećati se pred Njim poniznim i poniznim robom. Potrebno je potpuno se isključiti od svega što čovjeka može odvratiti od namaza i učiniti ga neispravnim. Predaja govori kako mu je jednog dana, dok je klanjao namaz, iz njegove noge izvađen iver na koji on nije obraćao pažnju i nastavio je klanjati.
U islamu postoji šest vrsta obaveznih namaza, kao i onih dodatnih ili neobaveznih. U obavezne spadaju: dnevna peterostruka molitva (jutarnja, podnevna, poslijepodnevna, večernja, popodnevna ili noćna (K.17:78); molitva nad umrlim; molitva pri obilasku (tavvafa) oko Kabe za vrijeme velikog i malog. hadž;molitveni ajet;namaz koji najstariji sin mora klanjati za svoje roditelje;namaz za najam, zakletvu i zavjet.U preporučene (sunne) ili poželjne dove spadaju i dodatne: praznične, dženaze, dove za elementarne nepogode, dove za spuštanje kiše.
Islamski učenjaci imaju različita mišljenja o peterostrukom namazu. Neki od njih sugeriraju da je isprva molitva bila tri puta. Međutim, muslimani ovu izjavu smatraju neutemeljenom i priznaju kao obaveznu dnevnu molitvu samo pet puta. Postoji hadis o takozvanom noćnom uzdizanju (miradžu) Muhammeda na nebo. Muhammed je te noći na izvjesnom demonskom stvorenju (buraku) bio, kako mu se činilo, uzdignut na najviše nebo (osmo), gdje ni Džebril nije mogao ući, i počašćen razgovorom sa Allahom. Tokom ovog razgovora dobio je naredbu od Allaha da klanja 50 puta dnevno. Međutim, po Musaovom savjetu, Muhammed se neko vrijeme nagovarao s Allahom da smanji broj molitvi. Na kraju se cjenkanje završilo na pet puta namaz, ali uz uvjet da svaki od njih vrijedi deset, nakon čega se Muhamed više nije usudio tražiti veće smanjenje. U znak sjećanja na ovaj događaj, 17. sura je dobila naziv - "al-isra" - "noćni transfer". Postoji još jedan hadis koji nudi drugačiju verziju porijekla peterostruke molitve. Prema njemu, melek Jabriel (Gabrijel) je pet puta u jednom danu silazio na zemlju i obavljao muslimansku molitvu u prisustvu Muhameda, koji je, usvojivši ovu praksu, podučio tome svoje sljedbenike.
Kur'an kaže: “Zaista je namaz za vjernike zapovijed u određeno vrijeme” (K.–4:103). Svaki od pet obaveznih dnevnih namaza uči se striktno u određeno doba dana i sastoji se od određenog broja rekata (rekat je jedan potpuni molitveni ciklus koji uključuje naklone, slavljenje fraza upućenih Allahu i čitanje sura Kuran). “Obred namaza obavljajte od trenutka kada sunce počne zalaziti od sredine neba prema zapadu, i nastavite do mraka. To su molitve: az – Zuhr (podnevna molitva), al – Asr (popodnevna molitva), al – Maghrib (Molitva pri zalasku sunca) i al – Ishaa (Večernja molitva). Pray al-Fajr (Molitva u zoru). Jer anđeli su svjedoci ove molitve” (K. 17). Muslimansko dnevno molitveno pravilo uključuje:
Jutarnja molitva (salat as – subh), koja uključuje dva rekata.
Podne namaz (salat az – zuhr) – četiri rekata.
Poslijepodnevni namaz (salat al-asr) – četiri rekata.
Večernja molitva (salat al – maghrib) – tri rekata.
Poslije akšam namaz (salat al-isha) – četiri rekata.
1) Vrijeme molitve
Sabah namaza počinje ezanom (ezanom), a završava izlaskom sunca. U ovom vremenskom periodu potrebno je klanjati namaz kao – subh. Bolje je to učiniti odmah nakon ezana ili što bliže njemu. U Kur'anu postoje takve riječi: “...sve dok se bijela nit ne počne razlikovati od crne pred tobom u zoru” (K.2:187). Muslimani ove riječi nazivaju jutarnjim izlaskom sunca. Nakon takozvane “lažne zore” – vertikalne trake svjetlosti, koja se svojim uskim krajem naslanja na horizont, na nebu se pojavljuje sasvim uočljiva horizontalna traka svjetlosti, slična svijetloj niti koja graniči s tamnom trakom noći. . Nakon što, postupno se šireći, obasja nebo svjetlom, vjeruje se da je nastupila “prava zora” i da možete obaviti jutarnju molitvu.
Vrijeme podnevne i poslijepodnevne molitve počinje u podne i završava zalaskom sunca. Za civilizirane muslimane definicija pola dana nije teška, ali za one koji su trenutno uskraćeni za blagodati civilizacije, šerijat je razvio metodu određivanja pola dana. “Prema šerijatu, podne se može odrediti ako se štap ili slično zabode okomito na ravno mjesto, a onda će pri izlasku sunca njegova sjena padati u pravcu zalaska sunca. Kako sunce izlazi, njegova se sjena smanjuje. Nakon podneva, sjena štapa se kreće prema izlasku sunca. Kako se sunce približava zalasku (u smjeru izlaska), sjena štapa se povećava. Stoga postaje jasno da je vrijeme kada sjena štapa, smanjujući se, dostigne svoju minimalnu tačku i počne se povećavati, šerijatski podne.
Podnevni namaz, koji se naziva i “srednji namaz” (salat al-wusta), izdvaja se od ostalih dnevnih namaza i smatra se prioritetom: “Budite pažljivi na namaze, a posebno na srednji namaz” (K.2:238). ).
Neposredno poslije podne, dužina vremena u kojem se mogu klanjati četiri rekata (npr. 30 minuta poslije podne) odnosi se samo na podne namaz. To znači da je u ovom vremenskom periodu nemoguće stati i podne i poslije podne namaz, nego jedan podne. A ono vrijeme prije zalaska sunca, koje je dovoljno za klanjanje namaza sa četiri rekta, odnosi se samo na poslijepodne.
Vrijeme za večernju i popodnevnu molitvu počinje odmah nakon zalaska sunca (čim nestane crvenilo na nebu) i završava u ponoć. Za one koji nemaju pristup civiliziranim metodama određivanja ponoći, šerijat predlaže da se vrijeme između zalaska sunca (večernji ezan) i zore (jutarnji ezan) podijeli na pola. Sredina ovog vremenskog razdoblja smatra se ponoć. Isto kao i kod podne namaza, vrijeme nakon zalaska sunca, koje je dovoljno za klanjanje tri rekata (npr. 20 – 25 minuta), odnosi se samo na akšam namaz, a vrijeme prije ponoći, potrebno za klanjanje četiri rekata, smatra se isključivo u toku popodnevnog namaza.
Izvor: Poglavlje 8. Obredi u islamu – neočekivani šerijat [Tekst] / Mikhail Rozhdestvensky. – [Moskva: bi], 2011. – 494, [2] str.
Napomene:
1. Djelomično abdest (wudu). https://www.islamnn.ru/
