Istraživači s Kalifornijskog instituta za tehnologiju pokušavaju izračunati brzinu ljudske misli. A broj do kojeg su došli je pomalo zabrinjavajućih 10 bita informacija u sekundi.
Ali o čemu mi ovdje pričamo? Vaš bi um mogao (ispada iznenađujuće sporo) pretpostaviti da govorimo o "bitovima" poput računalnih. U računalnom jeziku, bit može imati jednu od dvije vrijednosti, često predstavljene binarnom znamenkom — 1 ili 0. Ali to ne odgovara količini informacije koja se prenosi, koja se ponekad naziva "shannon", prema Claudeu Shannonu, koji zauzvrat se naziva "ocem teorije informacija".
“Da bismo razumjeli koncept informacija, bitno je razlikovati ih od podataka. Evo primjera. Imamo prijateljicu koja je upravo rodila i šaljemo joj poruku da je pitamo za spol novorođenčeta. Iz naše perspektive jednake su šanse da će beba biti dječak ili djevojčica. Stoga će nam njezin odgovor poslati točno 1 shannon. Kako bi odgovorila, vjerojatno će nam poslati rečenicu sastavljenu od nekoliko znakova, od kojih je svaki predstavljen s nekoliko bitova. Stoga ćemo primiti nekoliko desetaka bitova podataka za 1 shannon,” objašnjava Vincent Gripon, izvanredni profesor na Télécom Bretagne.
“Naš mozak je navikao na tu činjenicu. Procijenjeno je da se sto milijuna bitova podataka u sekundi prenosi iz vidnog korteksa u duboka područja našeg neokorteksa. Većina tih podataka za nas je potpuno beskorisna i, štoviše, nosi vrlo malo informacija.”
Znanstvenici koji proučavaju teoriju informacija pokušali su kvantificirati informacije različitih sustava, uključujući koliko se informacija prenosi u svakom slogu jezika i koliko informacija ima u cijelom vidljivom svemiru. Pritom su naišli na mali misterij: naši su mozgovi neprestano bombardirani senzornim podacima nevjerojatnom brzinom, procijenjenom na 109 bita u sekundi, no naše svjesne misli obrađuju informacije mnogo sporije.
Kao što možete očekivati, ljudsku je misao teško kvantificirati. U pokušaju da to učine, autori nove studije promatrali su zadatke koje ljudi obavljaju i količinu informacija koje obrađuju tijekom njih. Jedan takav zadatak je ručno upisivanje teksta.
“Dobar daktilograf može upisati do 120 riječi u minuti. Ako se smatra da svaka riječ ima 5 znakova, ova brzina tipkanja odgovara 10 pritisaka tipki u sekundi. Koliko bitova informacija to predstavlja? Razmišljali smo o prebrojavanju tipki na tipkovnici i uzimanju logaritma tog broja kako bismo dobili entropiju jednog znaka, ali to bi bilo malo rastegnuto”, napisao je tim u svom radu.
“Engleski jezik sadrži uređene unutarnje strukture koje čine tok znakova vrlo predvidljivim. U stvari, entropija engleskog jezika je samo ~1 bit po znaku. Stručni daktilografi oslanjaju se na svu tu redundantnost kako bi brže tipkali: kad bi bili prisiljeni tipkati nasumični niz znakova, njihova bi brzina naglo pala.”
Na temelju toga uspjeli su izračunati da je brzina misli s kojom tipkač radi kada upisuje nasumični niz znakova oko... 10 bita u sekundi. Gledajući druge zadatke - od igranja Tetrisa do slaganja Rubikove kocke u kontroliranim uvjetima do slušanja engleskog - tim je procijenio da se većina tih zadataka izvodi sličnom, iznenađujuće malom brzinom.
"To je iznimno nizak broj", kaže Markus Meister, koautor rada. “U bilo kojem trenutku izdvajamo samo 10 bitova od trilijuna koje naša osjetila uhvate i koristimo ih za opažanje svijeta oko nas i donošenje odluka. Ovo izaziva paradoks: što mozak radi da filtrira sve te informacije?
Dok se naši mozgovi bave lavinom senzornih podataka, čini se da naše svjesne misli rade mnogo sporije. Tim napominje da bi to moglo imati implikacije za, na primjer, stvaranje sučelja mozak-računalo. Iako bi se jednog dana mogla pojaviti sučelja između mozga i računala koja mogu ubrzati aktivnost ljudskog mozga, mogli bismo biti ograničeni brzinom vlastite kognitivne sposobnosti.
Općenitije, ovo otvara brojna pitanja, kao što je zašto naš živčani sustav može obraditi tisuće elemenata paralelno, dok se naše svjesne misli kreću tako sporo.
“Kako se ljudi mogu nositi sa samo 10 bita/s? Intuitivni odgovor ovdje je da je kognicija tako sporom brzinom dovoljna za preživljavanje”, piše tim. “Točnije, naši su preci odabrali ekološku nišu u kojoj je svijet bio dovoljno spor da je omogućio opstanak. Zapravo, 10 bita/s potrebno je samo u najgorem slučaju, a većinu vremena naše se okruženje mijenja puno sporije.”
Iako je to zanimljiva procjena brzine informacija u ljudskoj misli, tim naglašava da više postavlja pitanje i, umjesto da daje odgovore, nudi priliku za daljnja istraživanja u budućnosti.
"Konkretno, naš periferni živčani sustav je sposoban apsorbirati informacije iz okoline puno višom brzinom, reda veličine gigabita/s", piše tim. “Ovo definira paradoks: golemi jaz između sićušnog protoka informacija ljudskog ponašanja i golemih inputa informacija na kojima se to ponašanje temelji. Ovaj golemi omjer—oko 100,000,000—ostaje uglavnom neobjašnjen.”
Ilustrativna fotografija Pixabaya: https://www.pexels.com/photo/light-trails-on-highway-at-night-315938/
