Grčka država i Grčka pravoslavna crkva oštro su reagirale na sudsku presudu egipatskog suda u Ismailiji, donesenu 28. svibnja ove godine, u vezi s pravnim sporom koji je započeo 2015. između sinajskog samostana svete Katarine i gubernije Južnog Sinaja. Samostan svete Katarine, izgrađen 548. godine u Južnom Sinaju, jedan je od najstarijih aktivnih samostana na svijetu i ima golemo vjersko i povijesno značenje.
Publikacija Proto Theme tvrdi da „sudska presuda, koja efektivno lišava samostan sve imovine, uključujući samu crkvu i zgrade, predstavlja duboku uvredu i provokaciju ne samo za cijeli kršćanski svijet, već i za međunarodnu zajednicu. Samostan svete Katarine na Sinaju jedan je od najvažnijih spomenika na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.“
Prema publikaciji, krajem 2024. godine, nakon političkih konzultacija s vladom u Kairu, grčka delegacija posjetila je Egipat i odobren je sporazum između sinajskog nadbiskupa Damjana i egipatske države. Prema tom sporazumu, pravni sporovi trebali su biti prekinuti i vlasništvo nad samostanom priznato, pod uvjetom suradnje s Egipatskom upravom za starine.
Ovaj sporazum javno su u Ateni pozdravili grčki premijer Mitsotakis i egipatski predsjednik Sisi, pri čemu grčka strana očekuje da će ga finalizirati potpisivanje od strane egipatskog Ministarstva pravosuđa, čime će se riješiti pravni spor koji je započeo 2015. Umjesto toga, ovog tjedna donesena je sudska odluka o kojoj egipatske vlasti nisu ni službeno obavijestile Atenu.
Redovnici na Sinaju tumače odluku kao da „sva imovina samostana sada pripada egipatskoj državi, dok redovnicima dodjeljuje se samo pravo korištenja samostana... boravka u samostanu kao gosti“. Smatraju to preduvjetom za postupno ograničavanje, pa čak i prestanak aktivnosti samostana i njegovu transformaciju u muzej, iako je samostan na Sinaju jedino kršćansko mjesto za koje je sam prorok Muhamed izdao zaštitni akt (akhtiname). Ovaj akt, koji se čuva u samostanskoj knjižnici i nosi otisak njegova dlana kao pečat, daje posebne privilegije „svetoj Katarini“ na Sinaju.
Reakcije
Uslijedile su oštre reakcije iz Atene, uključujući i od atenskog nadbiskupa Ieronima, koji je izjavio: „U biti, sama egipatska vlada odlučila je – unatoč nedavnim kontradiktornim obećanjima egipatskog predsjednika grčkom premijeru – prekršiti sva načela prava i, u praksi, pokušati jednim potezom izbrisati samo postojanje samostana, poništavajući njegov liturgijski, duhovni i kulturni rad. Imovina samostana se oduzima i konfiskuje, a ovaj duhovni svjetionik pravoslavlja i helenizma sada se suočava s pitanjem samog svog opstanka.“
U četvrtak navečer, egipatsko predsjedništvo izdalo je izjavu u kojoj je potvrdilo svoju punu predanost očuvanju jedinstvenog i svetog vjerskog značaja samostana Svete Katarine u Južnom Sinaju i naglasilo da se taj značaj neće potkopavati. Prema izjavi, najnovija sudska presuda u vezi sa samostanom potvrđuje taj značaj i u skladu je s onim što je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi izjavio tijekom svog nedavnog posjeta Ateni 7. svibnja. Predsjedništvo je također naglasilo važnost održavanja „bliskih i bratskih odnosa između dviju zemalja i dvaju naroda“ te potrebu da se oni ne potkopavaju.
Danas, u petak, ekumenski patrijarh Bartolomej također je dao izjavu: „Ekumenski patrijarh apelira na egipatsku vladu, na temelju i jučerašnjih izjava predsjednika zemlje, Njegove Ekselencije gospodina Abdela Fattaha al-Sisija, da pronađe odgovarajući način za očuvanje imovinskog statusa (statusa quo) svetog samostana, koji je stoljećima poštovan i privilegirano zaštićen čak i od strane islama, te da provede nedavni sporazum između vlade i samostana“, stoji u izjavi, pozivajući na provedbu izvansudskog sporazuma.
U tom duhu je izdao i izjavu jeruzalemski patrijarh Teofil.
Sudska presuda
Razlog za eskalaciju napetosti je odluka Žalbenog suda Ismailije (pododjel Tor Sinai) u slučaju spornog zemljišta između Gubernije Južnog Sinaja i samostana Svete Katarine. Sud je priznao pravo redovnika koji pripadaju samostanu da koriste samostan i vjerska i povijesna mjesta na području Svete Katarine, a presudio je da su ta mjesta javno državno vlasništvo. Redovnici su na tim imanjima u vjerskom svojstvu i obavljaju svoje duhovne obrede pod vodstvom opata samostana, imenovanog Predsjedničkim dekretom br. 306 iz 1974., iako je ta izjava osporavana. Svi ugovori koje je samostan sklopio u vezi s parcelama zemljišta koje koristi samostanski metos moraju se poštivati, što isključuje zadiranje u ta zemljišta. Sud je zaključio da su preostale sporne parcele prirodni rezervati, koji su svi javno državno vlasništvo, te da ih redovnici ne mogu raspolagati, niti ih mogu steći ovrhom.
Egipatski stručnjak za nacionalnu sigurnost Mohamed Makhlouf porekao je da je egipatska država poduzela bilo kakve negativne mjere protiv Samostana svete Katarine. Istaknuo je da su glasine koje se šire u tom smislu laži i zavjera za sijanje razdora i uništavanje bliskih, stoljetnih povijesnih odnosa između Egipta i Grčke i njihova dva prijateljska naroda. Prema njegovim riječima, egipatsko političko vodstvo, koje predstavlja predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, održalo je konferenciju za novinare uživo cijelom svijetu tijekom sastanka s grčkim premijerom 7. svibnja u Ateni kako bi osujetilo ovu zavjeru. Nedavnu sudsku presudu neki su pogrešno protumačili, tvrdi, a sudska presuda je ujedno i prvi put da je status samostana legaliziran, a njegov sveti status potvrđen.
Statut samostana
Samostan je autonomna pravoslavna nadbiskupija pod duhovnom jurisdikcijom Jeruzalemskog patrijarhata. Osnovao ga je bizantski car Justinijan I. u 6. stoljeću i neprekidno funkcionira monaški život u njemu već gotovo 15 stoljeća.
Većina monaškog bratstva su grčki državljani, uključujući i sadašnjeg nadbiskupa Damjana. Prema međunarodnom pravu, Republika Grčka ima pravo zaštititi svoje građane u inozemstvu kada postoje prijetnje njihovim temeljnim pravima i slobodama - uključujući vjerska i imovinska prava.
Opat Sinajskog samostana, nadbiskup Damian, rođen je u Ateni 1935. godine, diplomirao je teologiju i brat je samostana „Sv. Katarina“ od 1961. godine. Za opata je izabran 1973. godine, kada je i zaređen za biskupa, a krajem godine jeruzalemski patrijarh Benedikt dodijelio mu je titulu nadbiskupa.
