Papa Franjo je 4. srpnja najavio da ima namjeru posjetiti Moskvu i Kijev što je prije moguće. Poglavar Vatikana redovito razgovara s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, ali želio bi posjetiti Putina prije nego što krene prema Kijevu. Vjeruje da bi on mogao biti neutralni agent koji bi mogao uvjeriti Putina da prekine rat.
S druge strane crte, u Moskvi, različite su reakcije na ovu ideju. U ruskom Ministarstvu vanjskih poslova većina je za takav posjet. I u predsjedničkoj administraciji reakcije su prilično pozitivne i pozitivno gledaju na ovaj kontroverzni prijedlog. Ali to nije slučaj unutar FSB-a i vojske. Eto, to je već druga priča, a na Franjinu intervenciju gleda se u najmanju ruku podozrivo, a češće s potpunom zadrškom.
Glavni akter ovog diplomatskog poteza je čelnik Svjetskog saveza starovjeraca Leonid Sevastianov. Sevastianov ima pristup papi i kod njega je vrlo cijenjen, te je onaj koga bi vrhovni papa slušao kada je Rusija u pitanju. On je također taj koji lobira kod predsjedničke administracije u Rusiji, gurajući ideju da je Vatikan jedina "neutralna" država, a potom i jedina koja može djelovati kao istinski posrednik. Leonid Sevastianov snažan je kršćanin koji čvrsto vjeruje da je njegova duhovna misija učiniti sve što je u njegovoj moći da zaustavi rat.
No, oštrije protivljenje dolazi od Ruske pravoslavne crkve (RPC) moskovskog patrijarha Kirila. Kiril je veliki zagovornik rata, i to opravdava, kao i nekoliko vjerskih vođa u Rusiji, potrebom zaštite kršćanskog svijeta od dekadentnog Zapada iskvarenog kultovima i poganima, što je poruka koju prihvaća Kremlj. Njegov najveći strah je vidjeti Papu kako dolazi na njegov “teritorij”, propovijedajući za mir. Kiril se i prije rata protivio dolasku vatikanskog poglavara, a razlog je tada bio jasan: Kiril nije na cijeni među vjernicima i jedva da privlači (ili vrlo malo) kada javno istupa. Kad bi papa Franjo došao u Rusiju, vjerojatno će privući tisuće kršćana da ga dočekaju, što bi definitivno narušilo Kirilov imidž u zemlji.
Dakle, Kirill aktivira svoju mrežu iza scene kako bi spriječio Sevastianova da uspije, što nije bez rizika za potonjeg. Kirill je bivši agent KGB-a i ne odustaje od prljavih trikova kako bi postigao svoje ciljeve. Sevastianov, koji je zapravo bivši Kirilov kolega, a godinama je radio kao direktor Dobrotvorne zaklade Svetog Grigorija Bogoslova, najveće pravoslavne zaklade u Moskvi koju su utemeljili Kiril i mitropolit Hilarion, nedavno je izjavio da potpora sv. Moskovskog patrijarha na rat je trebalo smatrati herezom, s vjerskog gledišta. To nije nimalo sramežljiva izjava.
Sam Hilarion, koji se smatrao brojem 2 RPC i bio je predsjednik Odjela za vanjske crkvene veze Moskovske patrijaršije, nedavno je degradiran i poslan u malu biskupiju u Mađarskoj. Nema jasnog tumačenja ovog degradiranja: neki kažu da je Hilarion bio protivnik rata i da je zbog toga kažnjen. Drugi kažu da ga je Kiril vidio kao prijetnju jer je bio u poziciji da ga zamijeni kao patrijarh, a neki kažu da je to da bi bio u boljoj poziciji da lobira za RPC na međunarodnoj sceni nakon što je Kiril sankcioniran od strane UK, te je jedva izbjegao sankcije EU zahvaljujući intervenciji Viktora Orbana, premijera Mađarske u zadnji čas.
Ipak, ako je Sevastianovljeva diplomacija riskantna za njega samog, ona je također postojana. Sevastianov se za to zalagao od veljače, dobio je potporu vrhovnog pape i sada napreduje u Moskvi. Naravno, čak i ako bi uspio Franju dovesti u Moskvu, veliko je pitanje hoće li to imati ikakvog utjecaja na Vladimira Putina? Povijest će reći.
