Pisani zapisi mogu nam puno reći o drevnim civilizacijama. Nedavna istraživanja zmija otrovnica opisanih u staroegipatskom papirusu sugeriraju više nego što mislite. U zemlji faraona živjela je mnogo raznolikija paleta zmija nego što smo ikada mogli zamišljati – što također objašnjava zašto su staroegipatski pisci bili toliko zaokupljeni liječenjem zmijskih ugriza, piše The Converstion. Poput pećinskih slika, tekstovi s početka pisane povijesti često opisuju divlje životinje. Oni mogu pružiti neke izvanredne detalje, ali identificiranje opisanih vrsta može biti teško. Na primjer, drevni egipatski dokument nazvan Brooklynski papirus, datiran oko 660. – 330. pr. ali vjerojatno kopija mnogo starijeg dokumenta, navodi razne vrste zmija poznate u to vrijeme, posljedice njihovih ugriza i njihovo liječenje.
Osim simptoma ugriza, papirus opisuje i božanstvo povezano sa zmijom, odnosno čija bi intervencija mogla spasiti žrtvu. Ugriz "velike zmije Apophisa" (boga koji je uzeo oblik zmije), na primjer, opisan je kao uzrok brze smrti. Čitatelje također upozoravamo da ova zmija nema uobičajena dva zuba, već četiri, što je rijetkost za zmije danas.
Otrovne zmije opisane u Brooklynskom papirusu su raznolike: na popisu je 37 vrsta, od kojih su opisi za 13 izgubljeni. Danas je područje starog Egipta dom mnogo manje vrsta. To je izazvalo mnogo rasprava među istraživačima o tome koje su vrste opisane.
Zmija s četiri zuba Nema pretendenta na veliku zmiju Apophisa koja živi unutar granica starog Egipta. Poput većine otrovnih zmija, koje uzrokuju većinu smrti od zmijskih ugriza u svijetu, poskok i kobra koje se sada nalaze u Egiptu imaju samo dva zuba, po jedan u svakoj kosti gornje čeljusti. Kod zmija su čeljusne kosti s obje strane odvojene i kreću se neovisno, za razliku od sisavaca.
Najbliža moderna zmija, koja često ima četiri zuba, je boomslang (Disopholidus typus) iz subsaharskih afričkih savana, koja se sada nalazi više od 650 km južno od današnjeg Egipta. Njegov otrov može izazvati krvarenje žrtve iz bilo kojeg otvora i uzrokovati smrtonosno moždano krvarenje. Može li zmija Apophis biti rani, detaljan opis boomslanga? I ako je tako, kako su stari Egipćani naišli na zmiju koja sada živi toliko južno od njihovih granica?
Kako bi saznali, znanstvenici su koristili statistički model nazvan modeliranje klimatskih niša kako bi proučili kako su se rasponi različitih afričkih i levantinskih (istočnomediteranskih) zmija mijenjali tijekom vremena.
Tragom prastarih zmija
Istraživanje pokazuje da je mnogo vlažnija klima ranog starog Egipta bila povoljna za mnoštvo zmija koje tamo danas ne žive. Znanstvenici su se usredotočili na 10 vrsta iz afričkih tropskih krajeva, područja Magreba u sjevernoj Africi i Bliskog istoka koje bi mogle odgovarati opisima u papirusu. To uključuje neke od najpoznatijih afričkih otrovnih zmija, poput crne mambe, ričućeg poskoka i boomslanga. Istraživači su otkrili da je devet od deset vrsta vjerojatno živjelo u starom Egiptu. Na primjer, boomslangi su možda živjeli duž obale Crvenog mora na mjestima koja su prije 4,000 godina bila dio Egipta.
Slično tome, Brooklynski papirus opisuje zmiju “poput prepelice” koja “sikće poput zlatarskog mijeha”. Poskok zujavac (Bitis arietans) odgovara ovom opisu, ali sada živi samo južno od Khartouma u Sudanu iu sjevernoj Eritreji. Opet, znanstvenici vjeruju da se područje ove vrste nekoć protezalo mnogo sjevernije.
Mnogo se toga promijenilo od razdoblja koje su modelirali istraživači. Isušivanje klime i dezertifikacija dogodili su se prije otprilike 4,200 godina, ali možda ne ravnomjerno. U dolini Nila i duž obale, na primjer, poljoprivreda i navodnjavanje možda su usporili isušivanje i omogućili mnogim vrstama da opstanu u povijesnim vremenima. To sugerira da je u Egiptu za vrijeme faraona moglo postojati mnogo više otrovnih zmija.
Ilustrativna fotografija Pixabaya: https://www.pexels.com/photo/gold-tutankhamun-statue-33571/
