Vjerska sloboda / Sloboda vjere ili uvjerenja /
Dobro jutro svima.
Pozdravljam i zahvaljujem “Pomoć Crkvi u nevolji” za izvanredan rad koji obavlja od 1947. godine i za veliku uslugu koju pruža institucijama, medijima i javnom mnijenju objavom svog Izvješća o vjerskim slobodama.
Vjerska sloboda je prirodno pravo i prethodi svakoj pravnoj formulaciji jer je zapisana u srcu čovjeka.
To je pravo proklamirano Općom deklaracijom o ljudskim pravima, ali se, nažalost, još uvijek gazi u previše naroda svijeta i prečesto u gotovo potpunoj ravnodušnosti.
Tako se događa da toliki muškarci, žene i djeca ne samo da moraju trpjeti bol zbog uskraćivanja prava na ispovijedanje svoje vjere, nego i poniženje zbog toga što su zaboravljeni. A to je dvostruko neprihvatljivo jer šutjeti o uskraćivanju vjerskih sloboda jednako je sudjelovanju u tome. Ne namjeravamo to učiniti.
Svačija je dužnost braniti vjersku slobodu, ali za izvršavanje te obveze potrebno je poznavati podatke i brojke, dubinski razumjeti scenarij u kojem se krećemo, imati u očima i srcu priče onih koji pate zlostavljanje, progon, nasilje.
To je ono što sam vidio u očima Marije Joseph i Janade Markus, dviju vrlo mladih nigerijskih kršćanki koje su bile žrtve svireposti terorista Boko Harama. Upoznala sam ih na Dan žena i ostala bez daha od njihove hrabrosti, njihove snage i njihovog dostojanstva. Bio je to susret koji neću zaboraviti i ostavio mi je velike lekcije.
Zbog toga je Izvješće ACN-a toliko vrijedno jer ne daje apstraktne analize ili razmišljanja, već ulazi u srž progona i diskriminacije, u srž žrtava, njihove povijesti i njihovih života.
To je pomalo poput vodiča za crtanje tijek akcije. Jedno od njih je vrlo jasno: vjerska sloboda nije drugorazredno pravo, nije sloboda koja dolazi nakon drugih ili se čak može zaboraviti u korist samozvanih novih sloboda ili prava.
Isto tako, ne možemo zaboraviti još jedan fenomen koji pogađa razvijenija društva. Papa Franjo upozorio nas je na opasnost pristojnog progona, maskiranog kulturom, modernošću i napretkom, koji u ime krivo shvaćenog koncepta uključenosti ograničava mogućnost vjernika da izraze svoja uvjerenja u sferi društvenog života.
To je analiza koju dijelim jer je duboko pogrešno misliti da se, da bi se prihvatio drugi, mora zanijekati vlastiti identitet, uključujući religijski identitet. Samo ako si svjestan tko si, možeš s drugim razgovarati, možeš ga poštivati, dublje upoznati i iz tog dijaloga crpiti obogaćenje.
Ali ne smijemo, naravno, zaboraviti prvi tip progona, materijalni progon koji pogađa mnoge narode diljem svijeta, stvarnost na koju moramo otvoriti oči i djelovati sada, bez gubljenja vremena. To je ono što vlada namjerava učiniti i počela je činiti, počevši s pozivom za preko 10 milijuna eura za financiranje intervencija u korist progonjenih kršćanskih manjina, od Sirije do Iraka, od Nigerije do Pakistana. Prvi korak koji će slijediti mnogi drugi.
Papa Benedikt XVI. podsjetio je da je vjerska sloboda bitno dobro koje spada u srž ljudskih prava, u ona univerzalna i prirodna prava koja ljudski zakon nikada ne može uskratiti i koja zahtijevaju najveći angažman svih, nitko isključen.
Italija može i mora biti primjer. Italija namjerava dati primjer, na europskoj i međunarodnoj razini. Ovo je jedna od naših mnogih misija.
Hvala svima i dobar rad.
