Na površnoj razini, 'Teshuvah' se jednostavno odnosi na nekoga tko se vraća židovskoj vjeri i nastavlja je prakticirati nakon što je prestala. Na dubljoj razini, to je puno više.
Vi se 'vraćate' iz sredine zla u sebi, i vraćate se svojim koracima natrag, kroz pakao, do istine srca. Ovo je put doživljavanja i proživljavanja radikalnih srčanih problema koji se moraju prihvatiti, jer se takvom iskrenošću i hrabrošću ti skriveni i nejasni 'potezi' srca razumiju iznutra. Borite se u srcu. To je najteži 'trud srca', kako se na hebrejskom kaže.
Hasidi kažu da je Onaj koji se vraća najbliži Bogu, 'dublji' od sveca, zadika, gurua, gerona, stareca, svetog čovjeka ili svete žene, iz davnine. Onaj koji se vraća mora se suočiti s dubinama srca kao što se ne zahtijeva od svetih. U Judaizmu, Put Teshuvah se smatra vrlo rijetkim = vrlo malo ljudi može napraviti takav 'povratak' iz srca kamena u srce mesa, a da ne budu uništeni u kanjonima i špiljama, gudurama i ponorima, pakla koji prebiva u dubokom srcu. Ako su sveci rijetki u bilo kojoj ljudskoj populaciji, onda su Povratnici rijetki čak i među populacijom svetaca.
Druga pasionska knjiga završava temom kojom kulminiraju svi pasionski spisi. Kristov križ, silazak u pakao i uskrsnuće, Bog je kao čovjek koji hoda Putem povratka, u njegovoj dubini, tami, patnji, kako bi otvorio Povratak kroz pakao svim ljudima. Pravednici ga odbijaju misleći da im ne treba. Na neki način, ne [zbog čega Krist kaže da nije došao po pravednika, nego po grešnika, osobu koja 'ne uspijeva pogoditi metu']. Ove čestite osobe su na putu svetaca, Svjetla i Radosti, ali bez dubine srca. Put Teshuvah je najrelevantniji za slomljene, poražene i uništene, moralno bankrotirane, pod uvjetom da znaju da su u takvom stanju u srcu, i oboje preuzimaju odgovornost da to priznaju, ali također stavljaju svoje pakleno srce u ruke mesijanski put Teshuvah.
Krist otvara vrata koja su prethodno bila zaključana, 'vrata najdublje tame' u Knjizi o Jobu, i poziva čak i one 'najgore' u ljudskoj tragediji - osobito one najgore koji ne mogu imati pretenzije i zablude o ljudskom srcu - da prođu kroz ona sada otvorena vrata. Prvi će biti posljednji, posljednji će biti prvi. Srca slomljena i iskušana, koji prolaze kroz taj pakao da bi izašli s druge strane, spoznat će srce veće od dobra i dublje od zla mnogo prije svetih, moralno pravednih, mistično prosvijetljenih. Mesija utjelovljuje Put povratka kao Put preokreta.
To je razlog zašto je Bog rekao za Davida 'bačenog valom' da je on 'čovjek po mom srcu', nešto što Bog nikada nije rekao za Mojsija.
Ovaj put uključuje duboku jadikovku, tugu i bijes, ali u svojim tamnim dubinama, u svojoj 'crnoj neobjašnjivoj boli', Vatra Duha je zapaljena i gori u srcu.
Stari sveci i gurui i učitelji bili su muškarci i žene Svjetla, Nestvorenog Božjeg Svjetla. Donositelji svjetla.
Nove osobe Teshuvaha, nekolicina u judaizmu, ali se paradoksalno otvaraju svima u kršćanstvu [zbog čega je iskupljenje u kršćanstvu univerzalno i bezuvjetno], su oni koji pate i goru, Nositelji vatre.
Svjetlost pripada prošlosti.
Vatra dolazi u budućnosti.
