Osnivački ugovor iz Rima iz 1957. ovlastio je Europsku komisiju, kao čuvara Ugovora, da pokrene prekršajne postupke protiv država članica zbog uočenog kršenja njihovih obveza iz Ugovora. Nadalje je propisao da kada Sud pravde utvrdi neispunjavanje obveze, odgovorna država članica mora poduzeti potrebne mjere kako bi izvršila presudu Suda.
Možda zbog optimizma koji je okruživao dogovor o povijesnom Ugovoru, potpisnici nisu predvidjeli potrebu za daljnjim mjerama kako bi se osiguralo da države članice poštuju presude Suda pravde. Iskustvo je pokazalo da je takav optimizam bio pogrešan i da su dodatne mjere zapravo bile potrebne. Stoga je u Ugovor iz Maastrichta uvedena nova odredba kako bi se Komisiji omogućilo pokretanje naknadnih slučajeva izvršenja zbog neprovođenja ranijih odluka o kršenju, a Sudu izricanje novčanih kazni državama članicama za koje smatra da je Komisija dokazala svoje slučaj.
Te bi se mjere, osobito kada se poduzimaju zajedno, činile primjerenima za ispravljanje kršenja prava EU-a. Aranžmani nisu predviđali da će se Komisija morati vratiti na prvu fazu i započeti novi postupak zbog povrede zbog neprovođenja odluke o izvršenju u drugoj fazi. Ipak, upravo se to dogodilo u slučaju dugotrajne diskriminacije predavača stranih jezika (Lettori) na talijanskim sveučilištima, sa svim popratnim ljudskim troškovima.
Okolnosti koje su dovele do ovog nenormalnog stanja opisane su u ranijim člancima u The European Times. Ukratko, Komisija je 2006. godine dobila ovršni spor C-119 / 04, koje je poduzela protiv Italije zbog neprovođenja a Presuda o prekršaju iz 2001 Suda pravde. S druge strane, prvi slučaj povrede pokrenut je zbog neprovođenja 2 Alué presude Suda, od kojih prva datira iz 1989. godine.
U predmetu C-119/04 visokog profila Komisija je pozvala na nametanje dnevne kazne od 309,750 eura na Italiju zbog njezine kontinuirane diskriminacije protiv Lettorija. Italija je u zadnji tren 2004. uvela zakon kojim se Lettoriju dodjeljuje rekonstrukcija karijere od datuma prvog zaposlenja s obzirom na parametar honorarnog istraživača ili bolje parametre. Smatrajući da bi odredbe zakona, ako se pravilno provode, mogle ispraviti diskriminaciju, Sud je odustao od preporučenih novčanih kazni.
U daljnjoj korespondenciji s Komisijom neposredno nakon presude iz 2006., Italija je uvjerila Komisiju da se odredbe zakona iz 2004. u potpunosti primjenjuju i da će se i dalje primjenjivati. Na temelju tih “čvrstih jamstava” tada povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti. Vladimír Špidla, najavljeno u a priopćenje za javnost iz 2007 da Komisija zatvara svoj slučaj povrede protiv Italije.
Vrijednost ovih "čvrstih jamstava" dokazana je naknadnom odlukom Komisije o otvaranju pilot postupka (mehanizam uveden za prijateljsko rješavanje sporova sa državama članicama i sprječavanje pribjegavanja postupcima zbog povrede) protiv Italije 2011. Kao i tijekom sljedećih deset godina, ovaj diplomatski postupak izrazito nije uspio postići svoju svrhu, Komisija je u rujnu 2021. otvorila potpuni postupak zbog povrede protiv Italije zbog neprovođenja presude o izvršenju iz 2006.
Ako su jamstva dana 2007. o usklađenosti s presudom Suda iz 2006. bila u suprotnosti s obvezom lojalne suradnje koja je data državama članicama u njihovim odnosima s Komisijom, tada je ponašanje Italije tijekom sadašnjeg postupka zbog povrede za provedbu ta je presuda jednako tako. U rujnu 2021 priopćenje za tisak najavljujući otvaranje postupka zbog povrede, Komisija je Italiji dala dva mjeseca da poduzme mjere kako bi ispunila presudu Suda pravde iz 2006. godine. Unatoč značajnom dodatnom počeku, Italija nije poduzela odgovarajuće mjere. Prelaskom na fazu obrazloženog mišljenja u siječnju 2022., Komisija u svojoj drugoj priopćenje za tisak postupka upozorio je Italiju da sada ima 2 mjeseca unutar kojih treba platiti nagodbe koje duguje Lettoriju kako bi izbjegao eventualno prosljeđivanje slučaja Sudu pravde.
Četiri mjeseca nakon njihovog demonstracija prošlog prosinca, Lettori se ponovno okupio u četvrtak ispred ureda ministrice za sveučilišta, Anne Marije Bernini, kako bi prosvjedovao protiv činjenice da nagodbe koje su tražene u obrazloženom mišljenju nisu sklopljene. Smješteni na lijevoj obali Tibera, uredi ministra nalaze se na pješačkoj udaljenosti od Campidoglia na desnoj obali. Kao što je FLC CGIL, najveći talijanski sindikat, jasno istaknuo u svom nedavnom otvoreno pismo ministru Berniniju, ovo je mjesto gdje je pravo na jednakost tretmana upisano kao odredba povijesnog Rimskog ugovora.
Stavljajući pravo na jednak tretman u kontekst ukupnih prava europskih građana, Komisija navodi da je to pravo “možda najvažnije pravo prema pravu Zajednice i bitan element europskog građanstva”. Hipotetski dužnosnik Komisije prisutan ispred ureda ministra za sveučilišta u četvrtak bi promatrao okupljanje Lettorija iz svih država članica EU-a, prosvjedujući što im se to pravo uskraćuje. Liste s činjenicama koje su distribuirali ti Letttori informirale bi dužnosnike o tome kako diskriminacija postoji unatoč 4 jasne presude o paritetu plaća Suda pravde u liniji sudske prakse koja proizlazi iz temelja Allué vladajući iz 1989. Posljedično, nitko od Lettori prisutnih na prosvjedu nikada nije radio pod jednakim uvjetima liječenja koji bi prema Ugovoru trebali biti automatski.
U postupcima zbog povrede, podnositelji pritužbi, iako tehnički nisu stranka u postupku, mogu doprinijeti Komisijinim dosjeima predmeta i izjavama. Podnositelj pritužbe, Asso.CEL.L, “La Sapienza” iz rimske radničke udruge, uz pomoć najvećeg talijanskog sindikata, FLC CGIL, proveo je nacionalni popis korisnika ovršne presude iz 2006., njihov radni staž i parametri honorarnog istraživača ili bolji parametar prikladan za rekonstrukcije karijera. Iz ove banke podataka učinkovita organizacija mogla bi izvršiti nagodbe za Lettori u roku od nekoliko tjedana.
Razmjene između država članica i Komisije povjerljive su u postupcima zbog povrede. Posljedično, Lettori ne zna kako Italija namjerava reagirati na ultimatum Komisije da plati nagodbe prema zakonu iz 2006. godine. Obavještajni podaci prikupljeni iz lokalnih sveučilišnih uprava sugeriraju da će talijanske vlasti pokušati vrednovati naselja na temelju kontroverznog Gelminijevog zakona iz 2011.
Zakon Gelmini, donesen pet godina nakon presude Suda pravde, navodno tumači tu istu presudu. Osim smjelosti donošenja zakona za tumačenje presude vrhunske institucije Europske unije, Gelminijevo tumačenje presude u suprotnosti je s presudama koje su izrekli lokalni talijanski sudovi u razdoblju između presude Suda pravde i datuma donošenje samog Gelminija. Dok su te presude lokalnog suda dodijelile tužiteljima Lettori neprekidnu obnovu karijere od datuma prvog zaposlenja, Gelminijev zakon ograničava obnovu na godine prije 1995. godine – ograničenje koje nije nigdje propisano u presudi Suda. Još jedna očigledna mana zakona je što njegovi uvjeti ne mogu aritmetički predvidjeti eventualne povoljnije parametre presude iz 2006. godine.
Ako Italija predloži primjenu uvjeta Gelminijevog zakona, to bi mogao biti katalizator koji će potaknuti Komisiju da slučaj uputi Sudu pravde. Reakcija na ovu mogućnost bila je mješovita među prosvjednicima ispred ureda ministra Berninija. Dok bi neki Lettori pozdravili eventualno tumačenje Suda o tome kako je Gelmini protumačio presudu Suda iz 2006., drugi su ukazivali na činjenicu da bi to produljilo prekršajni postupak za moguće dodatne dvije godine.
Kurt Rollin, bivši predavač na Sveučilištu “La Sapienza” u Rimu, predstavnik je Asso.CEL.L za umirovljenog Lettorija. Govoreći ispred ureda ministra Berninija rekao je:
“Komisija smatra da je jednakost tretmana najvažnije pravo prema Ugovoru. Ipak, kao što zapisnik pokazuje, Italija je to pravo uskratila Lettoriju desetljećima. U interesu europskog građanstva postojeće institucionalne aranžmane treba promijeniti tako da nepopustljive države članice ne mogu beskonačno ignorirati prava iz Ugovora.”
